Ako ste tražili ponudu za sajt, verovatno vam se desilo ovo: pošaljete isti upit na pet adresa i dobijete cene koje se razlikuju nekoliko puta. Kod jedne agencije cena stoji odmah na stranici, kod druge je za sličan opis višestruko veća, a treća ne objavljuje nijedan broj nego traži poziv.
Prva pomisao je da neko preteruje. Obično nije tako. Problem je što te ponude ne mere isti posao, a vi to iz cenovnika ne možete da vidite.
Ovaj tekst razlaže šta određuje cenu sajta, koristeći javno objavljene cenovnike domaćih agencija. Nećete naći prosek tržišta, jer takvo istraživanje nismo pronašli. Naći ćete okvir po kom možete da uporedite dve ponude koje na papiru izgledaju slično.
Koliko košta izrada sajta u Srbiji?
Cenovnici koje smo za ovaj tekst otvorili idu od 149 evra, koliko EuProWeb navodi za osnovni paket, do 5.000 evra, koliko WebOperater navodi kao početnu cenu web shopa. To je nekoliko pojedinačnih cenovnika, a ne presek tržišta. Nismo pronašli javno dostupno istraživanje sa reprezentativnim uzorkom koje daje prosek cena za Srbiju, pa svaki broj navodimo sa imenom agencije i linkom.
Evo šta agencije stvarno objavljuju.
EuProWeb nudi izradu sajta od 149 evra, sa hostingom, domenom i SSL sertifikatom u ceni prve godine.
Izrada Sajtova NS u cenovniku iz 2024. ima tri paketa u dinarima: 24.000 za do pet stranica, 35.000 za do deset i 46.000 za do dvanaest stranica sa WooCommerce prodavnicom. Uz njih stoji njihova napomena da su cene informativnog karaktera i da mogu biti i više i niže od prikazanih.
netM navodi tri paketa na WordPress-u: Business za 300, Business MAX za 400 i Premium za 500 evra. Uz njih nudi i paket Deal i custom rešenja, za koja cenu ne objavljuje nego ide po dogovoru.
AM Design navodi tri paketa, i uz svaki stoji reč „od": od 250 evra za sajt do deset stranica, od 500 za sajt do trideset stranica i od 1.000 za napredni sajt. U taj najviši paket ubraja i web prodavnicu. Sve tri cifre su početne, jer agencija na istoj stranici piše da su cene orijentacione.
WebOperater u svom cenovniku navodi izradu sajta od 1.000 evra i web shop od 5.000 evra.
U ovih nekoliko cenovnika najniža objavljena ulazna cena je EuProWebovih 149 evra za jednostavnu prezentaciju, a najviša WebOperaterovih 5.000 evra za web shop. Oba broja su početne cene tih agencija, ne gornje granice, i to za dva različita proizvoda.
To nije greška u računu. To je znak da reč „sajt" ne opisuje isti proizvod.
Zašto ista firma dobija ponude koje se razlikuju nekoliko puta?
Zato što upit obično ne definiše obim. Cenu pomeraju stavke koje u upitu ne stoje: ko piše tekstove, ko obrađuje fotografije, koliko krugova izmena ulazi u cenu, radi li se po meri ili na gotovoj temi. Dok te stavke nisu na papiru, dve cene ne mere isti posao.
Ovo priznaju i same agencije. Beogradski KompArt na stranici sa svojim cenovnikom piše da ćete, kada kontaktirate web dizajn agencije sa upitom za cenu, dobiti odgovore „od 50 do 2,3,4000€". Tu odmah pita da li je realno platiti sajt 50 evra i očekivati prvo mesto na Google-u, pa sam odgovara da nije. Njihov sopstveni cenovnik ide od 50 evra za jednostranični HTML do 350 evra za premium CMS paket.
To je zapažanje jedne agencije u marketinškom tekstu, ne istraživanje. Ali se poklapa sa onim što ljudi opisuju.
AM Design je još direktniji. U cenovniku stoji da su cene orijentacione i da se konačna cena formira „prema procenjenom obimu posla nakon detaljne analize Vaših potreba". Prevod: broj koji vidite nije ponuda.
Rasprava nije nova. U temi „Cena web sajta" na forumu Sveta kompjutera jedan korisnik u julu 2008. piše da se za sajt rađen u WYSIWYG editoru „ne moze izvuci vise od 100€", uz sopstvenu ogradu da nije profesionalac i da za detaljan dizajn cena ide više. Drugi mu odgovara da je „100€ minimum". Ostali taj iznos odbacuju kao prenizak i pominju 300 evra. Reč je o mišljenjima sa foruma starim skoro dve decenije.
Osamnaest godina kasnije, u oktobru 2025, na r/programiranje otvorena je tema sa istim pitanjem u kojoj se raspravlja bez ijednog dogovorenog iznosa.
Bar deo ponuda dolazi od ljudi koji tek pokušavaju da odrede svoju cenu. Tema iz 2006. na EliteSecurity-ju zove se doslovno „koliko para da trazim za izradu sajta???".
Broj stranica nije jedinica mere
Skoro svaki cenovnik meri posao brojem stranica. Do pet, do deset, do trideset. To zvuči precizno, a nije.
Stranica sa tri pasusa teksta i stranica sa filtriranim katalogom nisu isti posao. Problem je star koliko i forumi. U pomenutoj temi na forumu Sveta kompjutera korisnik 21. jula 2008. pita koliko da naplati „sajt sa 5-6 strana par tabela i 20 obradjenih slika", uz napomenu da se radi u HTML-u i CSS-u. Ni „strana", ni „tabela", ni „obrađena slika" ne govore koliko sati je iza toga.
Evo šta zaista pomera cenu:
- Ko piše tekstove. Ako sadržaj pišete vi, plaćate manje i čekate sebe. Ako ga piše agencija, to je posao koji se naplaćuje.
- Ko obrađuje fotografije. netM navodi da profesionalne fotografije i video idu van cene paketa, po dogovoru.
- Koliko sadržaja se unosi. Izrada Sajtova NS u Premium paketu nudi neograničen broj proizvoda, ali je besplatno ubacivanje ograničeno na trideset. Preko toga se plaća.
- Da li se radi po meri ili na temi. Gotova tema je jeftinija na startu i skuplja kad zatreba nešto što tema ne podržava.
- Koliko krugova izmena ulazi u cenu. Ovo je stavka koja najčešće uopšte nije napisana.
- Integracije. Povezivanje sa bankom, karticama, kurirskom službom ili CRM-om je posao za sebe.
Kada uporedite dve ponude po ovim stavkama umesto po broju stranica, razlika od nekoliko puta obično se raspadne na razumljive delove. To je i razlog zašto izradu sajtova uvek počinjemo definisanjem obima, pa tek onda cenom.
Šta cenovnik ne pominje
Ovde postaje konkretno. Uzeli smo jedan objavljen cenovnik i prebrojali šta se u njemu uopšte ne spominje.
Na cenovniku Izrade Sajtova NS reči „hosting" i „domen" nemaju nijedno pojavljivanje u celom kodu stranice. Isto važi za „fotograf", „izmen" i „revizij". Pisanje tekstova se ne nudi kao stavka; reč „tekstove" se pojavljuje samo unutar opisa SEO stavke, kao optimizacija sadržaja koji već postoji.
Ovo nije zamerka toj agenciji. Njihov cenovnik jasno navodi šta jeste uključeno: stranice, blog, kontakt forme, galerija, slajder, responsive dizajn, osnovna SEO optimizacija, WordPress, Google analitika. Poenta je da spisak onoga što nije uključeno ne postoji nigde, a upravo tu živi razlika u ceni.
Zato je prvo pitanje koje treba postaviti agenciji: šta nije u ceni?
Trošak koji počinje tek posle isporuke
Sajt ima dva troška: jednokratnu izradu i godišnje troškove koji traju dok sajt postoji. Domen i hosting se plaćaju svake godine, licence za plaćene dodatke takođe, a održavanje je zasebna stavka. Ponude koje nude besplatan domen i hosting po pravilu to nude na godinu dana.
Domen. Po tarifniku RNIDS-a koji važi od 10. februara 2026, registracija ili produženje .rs domena za godinu dana iznosi 1.700 dinara bez PDV-a. Važno: to nije cena za vas. RNIDS na istoj stranici izričito navodi da to nisu naknade za krajnje korisnike, nego ono što naplaćuje ovlašćenim registrima. Maloprodajnu cenu svaki registar određuje sam. Zato se cena razlikuje od firme do firme, a kod nekih je obnova skuplja od prve godine. Registar mCloud je svojim korisnicima objavio 1.999 dinara za registraciju i 2.750 za obnovu, sa PDV-om.
Hosting. EUnet po cenovniku koji važi od 1. januara 2026. naplaćuje cPanel Lite 3.366 dinara godišnje, Swift 5.610 i Turbo 7.854, bez PDV-a.
SSL. Većina hosting paketa uključuje besplatni Let's Encrypt sertifikat. Komercijalni su druga priča: kod BeoHostinga Wildcard DV košta 29.663 dinara godišnje.
Licence za dodatke. WPML za višejezični sajt košta 39 evra godišnje za jedan sajt, 99 za tri. ACF PRO je 49 dolara godišnje za jedan sajt. Licence se po pravilu obnavljaju automatski, uz mogućnost isključivanja.
Održavanje. EuProWeb za održavanje WordPress sajtova navodi četiri paketa, od 35 evra mesečno za osnovni do 150 za najveći. Web Dynamics u svom cenovniku navodi 60 evra mesečno za WordPress i 90 za WooCommerce. WebOperater za održavanje navodi od 150 evra mesečno uz ugovornu obavezu na dvanaest meseci, dok izradu u istom cenovniku vodi odvojeno.
I još jedna stavka koju je lako prevideti. EuProWeb navodi da su cene u evrima informativne, a da se naplata vrši u dinarima po srednjem kursu NBS na dan plaćanja. Realan dinarski iznos zavisi od kursa tog dana.
Ako sabirate godišnji trošak, održavanje sajta je stavka koju treba planirati od početka, ne otkriti u trinaestom mesecu.
Kako da uporedite dve ponude koje se razlikuju nekoliko puta?
Tražite tri stvari: spisak onoga što nije uključeno, merljive pragove umesto opisnih obećanja, i pisanu potvrdu da posle isporuke dobijate pristupne podatke. Ponuda koja nema ta tri elementa ne može se porediti ni sa čim.
Spisak isključenog. Već objašnjeno. Ako agencija ne može da vam kaže šta nije u ceni, ni ona sama ne zna obim.
Merljivi pragovi. Umesto „brz i optimizovan sajt", tražite brojeve. Google u dokumentaciji za pretragu, poslednji put ažuriranoj 10. decembra 2025, navodi da treba težiti tome da se LCP desi u prvih 2,5 sekunde učitavanja, da INP bude ispod 200 milisekundi i da CLS bude ispod 0,1. Da se te vrednosti ocenjuju na 75. percentilu učitavanja, odvojeno za mobilni i desktop, Google objašnjava na drugom mestu.
Mala provera usput: ako se ponuda još poziva na FID, radi po zastarelom standardu. INP je zamenio FID 12. marta 2024.
Pristupni podaci. Ovo je najvažnija stavka, a najređe se pominje. Agencija netM u svom tekstu upozorava da besplatan hosting i domen mogu značiti da agencija zadržava kontrolu nad tim resursima, što otežava prelazak drugde. Ista agencija savetuje da obezbedite pristupne podatke za domen, hosting, administraciju sajta i bazu podataka.
Vredi li uopšte tražiti brojeve umesto obećanja? Ima podataka o tome šta brzina radi konverziji.
Google i SOASTA su 2017. modelom neuronske mreže procenili da verovatnoća napuštanja mobilnog sajta raste za 123 odsto kada se učitavanje produži sa jedne na deset sekundi. To je predviđanje modela, ne izmerena vrednost.
Portent je u analizi iz 2022. pregledao preko sto miliona pregleda na dvadeset sajtova, od kojih je šest bilo e-commerce. U tom uzorku je prosečna konverzija na stranicama koje se učitaju za sekundu bila 3,05 odsto, a na onima kojima treba četiri sekunde 0,67 odsto. To je veza uočena u preseku od trideset dana, ne pravilo koje važi za svaki sajt.
Najuverljiviji je Vodafone A/B test objavljen na Google-ovom web.dev sajtu 2021. Saobraćaj je podeljen pola-pola između optimizovane i osnovne verzije iste stranice, a verzija sa 31 odsto boljim LCP-om donela je 8 odsto više prodaje. To je merenje, ne korelacija.
Ako vas zanima i vidljivost, SEO i AEO su zasebna stavka u svakoj ozbiljnoj ponudi, ne nešto što se podrazumeva.
Zašto mi nemamo cenovnik
Pošto smo ceo tekst proveli objašnjavajući zašto objavljeni brojevi ne znače mnogo, red je da kažemo gde mi stojimo.
Nemamo cenovnik na sajtu. Ne zato što krijemo cenu, nego zato što bi svaki broj koji objavimo bio isto što i ostali: početna tačka koja se posle poziva ionako menja. Radije damo fiksnu cenu posle tridesetominutnog razgovora i tehničkog predloga, pa vi znate tačan iznos i tačan rok pre nego što bilo šta počne.
Ono što stoji javno: za većinu projekata smo live za manje od dve nedelje, a tačan rok zavisi od obima i fiksiramo ga u predlogu pre nego što krenemo. Trideset dana podrške posle lansiranja ide bez dodatne naplate. Hosting, domen i CMS vode se na vas. Kako to izgleda u praksi možete videti na našim radovima i u tome kako radimo.
Ako iz celog teksta pamtite jednu stvar, neka to bude pitanje koje postavljate svakoj agenciji pre nego što uporedite cene: šta nije uključeno? Odgovor na to pitanje objašnjava razliku u ceni bolje od bilo kog cenovnika.